Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

"Buraz, kad će park?" ili kako su cooleri Tina i Bare stvorili Art park u Zagrebu koji uskoro kreće s novim izdanjem

Intervju s tandemom koji stoji iza najljepšeg umjetničkog parka u gradu
Tekst: Latica Martinis Filković
Tekst je objavljen na portalu Buro247.hr

Ideja je došla prirodno; nakon što je park bio 40 godina zaboravljen i napušten, netko je trebao preuzeti stvari u svoje ruke. Pošto grad nije znao što s tzv. Narkićem parkićem mi smo ga pretvorili u Artić parkić...
Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Nije puno vremena trebalo proći da Art park postane omiljeni zagrebački "skriveni" park. Već sam naziv privukao je gomilu znatiželjnika, kako lokalaca tako i turista, u središte grada, točnije na lokaciju između Tomićeve ulice, Ilice i Strossmayerovog šetališta. A kad tome pridodate i činjenicu da je riječ o svojevrsnom muzeju na otvorenom koji je upotpunjen različitim umjetničkim intervencijama, programom i sadržajem, dobijete pravi pravcati zgoditak. Naime, nakon iznimno uspješna dva izdanja Art parka, uskoro nam stiže i ono treće, koje će se odvijati svakodnevno od kraja svibnja do rujna, a ovogodišnje će biti još bogatije i raskošnije. No, u cijeloj to hvalevrijednoj priči koja počiva na temeljima revitalizacije napuštene gradske lokacije, postavlja se pitanje tko stoji iza ovog dobrodošlog, optimističnog i vrlo poželjnog projekta kojem se i ove godine jako veselimo. Oni su Tina Kovačiček i Boris Bare, kreativni duo, osnivači, utemeljitelji i par koji je gradu htio osigurati ono nešto što su smatrali da mu nedostaje i to prema jednostavnim postulatima: nešto što bi i oni sami, kao i njihovi prijatelji voljeli svakodnevno posjećivati, mjesto na kojem bi se svi osjećali ugodno i dobrodošlo, mjesto na kojem se od jutra do sutra može pronaći raznovrsni sadržaj neovisno o tome kojoj generaciji pripadate. U nastavku pročitajte što su nam sve Tina i Bare otkrili o prošlosti, ali i budućnosti zagrebačkog Art parka.

Prije ovog intervjua pričala sam malo s ljudima, svi znaju za Art park i svi mu se vesele, a stiže nam tek treće izdanje, imam feeling kao da je 10. jer smo ga svi nekako prigrlili od prvog dana... jeste li se nadali ovakvom scenariju, priželjkivali ga? 

Bare: Pa, nismo se nadali baš takvom scenariju pogotovo kad je prvi i osnovni pokretač bio čisti entuzijazam i želja da taj genijalan park u centru grada dobije neki novi smisao. Kad radiš nešto iz gušta i prvenstveno krećeš od sebe odnosno da TI u tome uživaš, onda stvari valjda tako ispadnu. Moramo priznati da je veliko zadovoljstvo čuti kako sa svih strana pljušte pitanja "buraz, kad će park?" 

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Sada ste u posljednjem valu priprema, 3. izdanje Art parka samo što nije stiglo, koliko je zapravo zahtjevno i koliko unaprijed sve to sređujete, koliko se time bavite, kako osmišljavate program? Je li to sve skupa veliki pressing i dugotrajan proces?

Bare: U svako doba godine traje određena faza pripreme; lovimo natječaje, zatvaramo stare, a faza oko samog uređenja parka, prije i nakon završetka je najintenzivnija. Znači upravo smo u toj fazi i finaliziramo dogovore oko uređenja i sponzora. Našim dragim sponzorima nije lako s nama (smijeh) pošto je politika parka - autorski radovi, murali, skulpture i crteži u prvi plan, a reklame, banneri i slično van. 

Tina: Što se programa tiče, on se lagano kuha još od prethodne godine. Dobre ideje koje smo ostvarili uvijek nadogradimo za iduću. Zatim negdje otputujemo i vidimo nešto dobro i pomislimo "e pa mogli bismo ovako nešto i u parku dogovoriti". Putem još sretnemo, upoznamo i stupimo u kontakt s ljudima koji slično razmišljaju i osmislimo nešto novo što bi se moglo dobro uklopiti u atmosferu parka. Poanta je da osmišljavamo program u skladu s ambijentom i lokacijom parka te dogovaramo ono što bismo i sami voljeli slušati, gledati i doživjeti pod vedrim nebom. 

Bare: S programom smo malo ograničeni zbog susjeda koji se ponašaju kao da žive na periferiji grada, a ne sto metara od glavnog trga. To nam malo stvara pressing, ali ovo je već treća godina tako da smo se do sada već naučili boriti protiv toga. 

Kako ste uopće došli na ideju da najpopularniji parkić u samom centru grada pretvorite u neki dugotrajniji umjetnički projekt s dozom edukacije, ali i zabave... da to postane svojevrsna ljetna žila kucavica u gradu u kojoj će svatko pronaći nešto za sebe - galerija na otvorenom kao stvorena i za ljetna druženja?

Bare: Prije Art parka smo kao udruga Pimp my pump organizirali slične - akcije po gradu; uredili smo jedan park na Trešnjevci, jednu livadu na Vukovarskoj i Krugama, tako da nas je taman krenulo s livadama (smijeh). Ideja je došla prirodno; nakon što je park bio 40 godina zaboravljen i napušten, netko je trebao preuzeti stvari u svoje ruke. Pošto grad nije znao što s tzv. Narkićem parkićem mi smo ga pretvorili u Artić parkić.

Tina: Sjećam se kad smo prolazili gore po Strossu i zaustavili smo se iznad parka i ostali zabezeknuti zašto tako lijep park na genijalnoj lokaciji, u centru grada, a daleko od prometa i galame, stoji zapušten i gotovo zaboravljen od svih. Onda je krenuo razgovor: "Daj zamisli da…".

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Dosad ste u projekt involvirali puno raznih projekata, koncepata, udruga, odnosno Art park je bio fuzija mini evenata... hoćete li nastaviti dalje u tom stilu, hoćete li još širiti vidike, hoćemo li ove godine dobiti i vidjeti nešto novo, što možemo očekivati od ovogodišnjeg izdanja?

Tina: O da, bit će puno novih stvari; od samog izgleda parka pa do raznovrsnog programa. Do sada je dogovoreno preko 50 radionica, koncerata, izložbi i gostovanja raznih umjetnika sa svih strana svijeta i iz regije, a imat ćemo i nekoliko dobrih warm/up partyja za ljetne festivale. S našim stalnim suradnicima; udruga Praktikum, Animafest, Restart dokumentarci, Jungle Tribe, Iva Silla iz Secret Zagreb i Hrvatska glazbena unija, smo i ove godine nadogradili program. Ove smo godine dogovorili i zanimljivu botaničko-umjetničku suradnju s Floraartom, a Art park će po prvi put gostovati van svoje lokacije - kod njih na Bundeku. Također, povezali smo se s projektom Ilica: Q’ART s kojima dijelimo puno zajedničkih ideja o oživljavanju zapuštenih prostora, tu je i MSU, Centar Knap, ZMAG ekipa… Na otvorenje parka dolaze nam dva fantastična umjetnika iz Argentine i trojica iz Srbije, a park će nam pomoći otvoriti i ekipa iz Pedalafesta. Svašta bih vam još otkrila, ali čime ćemo vas onda iznenađivati, a svi vole iznenađenja jel’da? (smijeh)

Cijeli projekt je podržao i Grad ako se ne varam, e pa koliko je jedan takav projekt zapravo bitan gradu? Je li u početku bilo teško ishoditi sve potrebne dozvole, proći kroz svu birokraciju, kad samo pomislim na to sve skupa čini mi se kao jedan kompleksan proces u kojem opstaju samo najstrpljiviji? Kako ste vi uspjeli izdržati to sve skupa i savladati sve prepreke do danas?

Boris: Gradu je itekako bitan ovakav projekt. Zapravo svaki tip projekta koji budi raznovrsnost programa i koji turistima, i svima onima koji provode ljeto u Zagrebu, nudi opcije. Ljudi obožavaju ljetna druženja i minglanja. Mislim da je Grad toga i svjestan, zato su ljeta u Zagrebu u posljednjih nekoliko godina postala jako zabavna i prepuna gradskih dešavanja. Ponekad se ne možeš odlučiti gdje bi radije bio, to su slatke brige.

Tina: Što se birokracije tiče, svi znamo koliko može ponekad biti spora, zamorna, ali ne i nedostižna. Kada dobiješ podršku Grada i Turističke zajednice, čvorovi birokracije trebali bi se otpetljavati, uz manje ili više logike, ali tako je. Nekad trebaš kucati dvaput, biti uporan i slušati zlatne savjete prijatelja i kolega koji su to već prošli. Također, na projektu radi još ljudi; Robert Ljubanović koji je s Pimp my pumpom od samih početaka pa tako i s Art parkom kojeg nam ravnopravno pomaže organizirati, Jelena Šimunović čije su nas vještina pisanja projekata za natječaje te inside informacije iz tog svijeta spasili već mnogo puta. Kad se svi mi razbježimo po gradskim uredima i upravama, sve se može. Još jedna potvrda one teze kad se male ruke slože…

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Poznavajući vas, vi ste ljudi koji radite sve s velikom strasti, mislim da je to evidentno i na Art parku koji je, ponavljam, odmah bio prepoznat kao hvalevrijedan i potreban projekt Zagrebu... je li ponekad to teži put kada ti je pokretač i motiv strast pa tek onda novac i ostalo u ovim našim okruženjima i ponekad nimalo motivirajućoj okolini?

Bare: Mislim da je puno lakše raditi kada ti je strast da nešto promijeniš prvi i osnovni motiv. Jači je, uvjerljiviji i snažnije pomičeš kamenje. Novac bi trebao doći kao sredstvo da uspiješ izvesti te promijene koji si zamislio, a ne kao motiv da radiš projekt.

Tina: Da, slažem se. Novac kao pokretač je kriva osnova. S pravim motivom mislim da uspješno možeš preskočiti sve prepreke. Dokazala ekipa iz Art parka (smijeh). Čak i službeni naziv parka sada glasi Art park, lijepo piše u tunelu (smijeh). E, to je lijepa nagrada za ovaj motiv o kojem pričamo.

Jeste li možda razmišljali o proširenju Art parka, u smislu da je na više punktova u gradu istovremeno ili je to možda malo zbunjujuće za posjetitelje ili bi se oni raspršili? Postoji li ta opcija ili je Art park sad isključivo vezan za lokaciju na kojoj izvorno jest...?

Bare: Jesmo. Imali smo razne ponude i kontakte o proširenju, a nekako u zadnje vrijeme razmišljamo o Rijeci kao mogućoj novoj destinaciji. Pogotovo zato što je od iduće godine Rijeka europska prijestolnica kulture.

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Vidjela sam da je dosad bilo jako puno stranaca, turista, i da im se lokacija i koncept jako dopalo... vjerujem da ste s njima imali prilike o tome pričati i čuti njihova mišljenja, dakle koji su njihovi dojmovi, gdje vide prednosti i mane (ako ih uopće ima)?

Bare: Da, stranaca je puno pogotovo u osmom mjesecu kada Hrvati pobjegnu na more, tada je u parku teško čuti hrvatski. Stranci su oduševljeni konceptom, pogotovo kada iz tunela izađu u park i onda ugledaju šarenilo i veselje u parku.

Tina: I opuštenu atmosferu. Ne moraš ništa, a možeš sve. Hoćeš piti pivo ili sok, vrtjeti se na vrtuljku, ležati na travi i sunčati se, sjediti u hladu i razmišljati o životu, čekati da počne film ili jazz koncert…Taj chill trenutak je univerzalna stvar koju svi prepoznaju.

Kakav profil ljudi posjećuje Art park i što mislite zašto? Ja sam vidjela da ima od mladih roditelja s malom djecom, pa doslovno do penzionera... ono, da baš svi ovdje u nekom dijelu dana mogu pronaći nešto za sebe? Jel' vam  to bio cilj, neki target ili ste ipak očekivali neku drukčiju, konkretniju publiku?

Bare: E pa baš to, svi nađu nešto za sebe, a lokacija u centru grada sakrivena od svih i svega pomaže da se ljudi kod nas osjećaju ugodno i opušteno. Target nam je bio upravo to: opušteni ljudi u opuštenom druženju. I ono što nam je drago jest činjenica da je uvijek pozitivna atmosfera. Vidiš da ljudi jedva čekaju doći u park, schillati se, igrati ping-pong s neznancem…

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Art park se dosad održavao od kraja svibnja do kraja rujna, u Zagrebu ima sličnih događanja koji traju u tom periodu... jeste li zbog toga osjetili neku negativnu vibru od strane drugih pokretača događanja u gradu ili u toj domeni postoji isključivo zajedništvo i međusobna potpora? Osjeća li se itko možda ugrožen?

Bare: Ja se nadam da ne! Mi se definitivno ne osjećamo ugroženima. Štoviše, potičemo suradnju i drago nam je kad vidimo da se dešavaju i novi odlični projekti kao što je Mali piknik na Gornjem gradu te nedavno otvoreni Kulturni centar Mesnička s kojima smo dogovorili i suradnju za ovo ljeto. Tu je i ekipa iz Ljeta na Strossu, Dvorišta i organizira se i jedan novi projekt kod Matoša o kojem ćete još čuti.

Tina: Što nije super kad možeš prošetati Gornjim gradom i doživjeti svu tu raznolikost ponude sadržaja? Kada ekipa cirkulira od događaja do događaja… Ja sam prva za party-hopping.

Vi kao osnivači, u čemu vidite najveću prednost Art Parka kao takvog, a u čemu manu koje se želite riješiti, odnosno korigirati? Sada već imate neko iskustvo iza sebe...

Bare: S obzirom na to da je park nekoć izgledao kao dvorište u predgrađu Bukurešta dok ga danas ljudi percipiraju kao šareni skriveni dragulj za opuštanje u centru grada. Ta preobrazba je najvažnija. Voljeli bismo da park ostane to "organsko" mjesto kojem sa svakim novim izdanjem možemo ponuditi i nešto novo. Tu bismo trebali pronaći zajednički jezik s potencijalnim sponzorima koji žele podržati priču baš ovakva kakva je.

Tina: Puno ljudi je tek relativno nedavno saznalo za ovaj park, a oduševljenje na njihovim licima kad se to otkriće dogodilo je baš lijepo za vidjeti. Taj umjetnički koncept galerije na otvorenom koja se stalno obnavlja, dorađuje, a različiti umjetnici ostavljaju svoj trag je jako dobro prihvaćen. Ljudi vole šarenilo, a bome i zelenilo tako da je priča u gradu jedinstvena. Mjesta za korekcije uvijek ima i trudimo se uvijek nekako popravljati stvari. Također, pažljivo slušamo kritike.

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Vi ste ujedno i par, životni partneri... zajedničkim snagama ste pokrenuli projekt... koliko je to zapravo lako, a koliko ponekad teško kada dijelite i privatno i poslovno... ima li svatko neka svoja zaduženja, uloge u tome... kako se nosite s odlukama i kompromisima i slično? Kako funkcionira ovaj vaš partnerski odnos?

Tina: Zapravo Bare je bio taj hrabri entuzijast koji je imao dovoljno snage da okupi ljude oko sebe da mu pomognu stvoriti Art park. Ja sam se na početku ukrcala na taj vlak optimizma i bavila se medijima i programom jer i sama poslovno dolazim iz područja novinarstva. On je ostao kreativni direktor parka i najvažniji fizikalac, kakav spoj uloga, ha (smijeh). Tako da svatko gura svoje poslove i snalazi se na svom polju. Ponekad svakodnevica koju u potpunosti dijeliš postane škakljiva, ali onda se trebaš dobro naspavati, a dobar humor uvijek riješi stvar. Moram priznati da sam zadovoljna kako funkcioniramo.

Bare: I ja sam zadovoljan (smijeh). Radimo ono što volimo i to je najvažnije. A to što volim onda radije radim s nekim tko mi je blizak i s kim to mogu u potpunosti podijeliti. Nema greške kod tog izbora. Svatko ima svoja zaduženja i radi svoje tako da se ne petljamo jedan drugom u posao, samo se savjetujemo (smijeh).

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

Foto by Senja Vild za Buro247.hr

I za kraj, uspijete li vi u Art parku imalo uživati s obzirom na to da jako puno radite i aktivni ste tih par mjeseci od jutra do sutra... hoću vas pitati jeste li uspjeli osjetiti i doživjeti Art Park kao "običan" posjetitelj...? Jer bilo bi šteta da niste... 

Bare: Lijepo si to sročila na kraju (smijeh). Sada da opet potegnem ovu svoju rečenicu "kada radiš nešto što voliš" onda u tome i uživaš. Kao što svakog posjetitelja razveseli nešto novo u parku, tako i ja uživam u svim novim radovima, muralima, panelima i svaki put mi je u parku nakon dobro odrađenog posla gušt otvoriti hladnu pivu i samo odmoriti u to ljetno popodne. Dolaze nam svi dragi i poznati ljudi, a puno ih i novih upoznajemo tako da tu "posao", ako ga tako uopće možemo nazvati, gubi svaku svoju težinu.

Tina: Ja ponekad zaboravim uopće da radim (smijeh) pogotovo kad imamo Dj-a ili dobar spontani jam session. Ja se sjednem pa slušam i uživam. E, jesam vam rekla da počinjemo 25. svibnja? Evo, now it’s official.